Ako je vjerovati istrazivanjima, cak dvije trecine anketiranih muskaraca izjavljuju da su svoje sudbonosno "da" izrekli samo zato jer je "ONA NA TOME INSISTIRALA". Zele li time prikriti da se zene primjerice zbog poreza, straha, tradicije, lojalnosti, potrebe za sigurnoscu, ljubomore, lijenosti.


U zapadnim zemljama, jedan je od najcescih razloga za brak porez. Nesumnjivo nadasve prakticni muskarci shvatili su da je mnogo pametnije i naravno ljepse ozeniti se i kupiti npr. novi auto nego platiti drzavi porez na vlastitu slobodu. Muskarci su i vrlo lukava bica. Svaki drugi se zeni zato jer brak dokazano pozitivno djeluje na karijeru. Shvatili su da je i vjencanje jedan od obveznih elemenata na putu do uspjeha. Spoznali su da oni koji nesebicno trose svoju energiju na ljubavna osvajanja, veze i vezice, u ocima sefa ne vrijede bas mnogo. Naprotiv, ozenjeni muskarci ne samo da znaju sto je red, vec i u stresnim situacijama imaju dezurnog terapeuta, vlastitu suprugu. Mnogi se zene i zbog najprirodnijeg razloga, tj. zato sto tek zele postati ocevi ili zato jer je njihov nasljednik vec na putu. No, osim ocuvanju vrste, muskarci su skloni i eksperimentiranju. Brak za njih predstavlja interesantan izazov koji u zivotu jednom treba probati. Nadalje, s vremenom i najponosnije vukove samotnjake pocinje nagrizati strah od osamljenosti te kao cudom, gotovo preko noci postaju svjesni cinjenice da je televiziju ipak ljepse gledati u braku, u dvoje. No, kako ni oni nisu imuni na zub vremena, osim straha od osamljenosti, muskarcima je sasvim pristojan motiv za brak i strah od starenja. Naime, najcesce u dobi od 30. do 40. godine zivota, muskarci konacno postaju svjesni cinjenice da nezenje doduse zive kao kraljevi, ali je starenje ipak mnogo lakse i ugodnije uz pomoc zenske ruke.

Suprotno uvrijezenom misljenju, pripadnici jaceg spola ipak nisu bas tako jaki i sigurni. Svijet i za njih postaje sve opasniji, pa su i oni prisiljeni u braku pronaci sigurnost, a u bracnoj druzici zivotni oslonac. Za mnoge, toplo obiteljsko gnijezdo predstavlja savrseno utociste, a nejaka zenska leda respektabilan oslonac. U skladu s time, muskarci se cesto za brak odlucuju tek nakon sto ih zivot ozbiljnije lupi po glavi, primjerice nakon neke nesrece, bolesti ili smrt ijednog od roditelja. Muskarci mnogo vise nego sto se to misli robuju obicajima, te cak svaki treci stupa u brak zbog tradicije. Pritom se uglavnom tjese cinjenicom da je to jednostavno sam po sebi razumljiv i uobicajeni oblik ponasanja, kojem su uostalom podlegli (i prezivjeli!) i njegovi vlastiti roditelji. Muskarci, osobito oni "divlji", kojeg li cuda, dobrovoljno pristaju i na dresuru. Dosta im je nocnoga zivota, dosta im je avantura, dosta im je skupljanja iskustva. Umjesto zenama, zele se posvetiti supruzi, djeci i karijeri, pa se daju "privesti" pred oltar s iskljucivom namjerom da bi se konacno smirili. Muskarci se od pamtivijeka vole kititi tudim perjem. Osobito zenskim! U skladu s time ne tako mali broj njih (gotovo svaki treci), dozivljava zenu kao vlastiti ukras, te stupaju u brak da bi preko nje dobili na vrijednosti. Svaki cetvrti muskarac pak svojim povijesnim "da" zeli dokazati svoju lojalnost. Stupanjem u brak muskarac dakle ne dokazuje zeni samo da je njezin zivotni partner, nego i njezin najbolji prijatelj. Istrazivanja pokazuju da postoje (gotovo u podjednakom postotku) i muskarci romanticari i muskarci pragmaticari. Zbog romantike se zene uglavnom oni mladi i naivni, oni izmedu 18. i 25. godine zivota, koji su to jos k tome vrlo cesto ucinili bez znanja svojih roditelja ili su pak za bracnu druzicu izabrali strankinju. Brak iz materijalnih razloga, motiv u pravilu rezerviran za zene, ima svoje poklonike i u muskom svijetu. Naime, cak se svaki peti muskarac zeni zbog novca, imetka ili nasljedstva svoje buduce druzice. Dobro odgojeni sinovi ucinit ce "to" i po zelji roditelja, pri cemu se majcina rijec pritom mnogo cesce postuje nego oceva. Pri kraju top-liste najcescih razloga je ljubav. Iako se zbog ljubavi zeni samo svaki deseti muskarac, nije sve tako crno kao sto izgleda. Naime, tako mali postotak pojavljivanja ljubavi kao motiva, psiholozi ne pripisuju emocionalnoj hladnoci vec tradicionalnoj suzdrzanosti muskaraca u iskazivanju osjecaja. Odmah nakon ljubavi je ljubomora. U osnovi je ovoga motiva "povuci" voljenu iz "optjecaja", uciniti je cim prije nezanimljivom suprugom i naravno majkom, te tako maknuti i posljednju sansu da se je docepa netko drugi. Na samom kraju je vrlo zanimljiv motiv, koji otkriva da ipak postoje muskarci koji svojim suprugama s veseljem prepustaju trku za karijerom i novcem. Naime, cak 6 posto muskaraca se odlucuje za brak jednostavno zato da bi u miru bozjem uzivali u cjelodnevnoj ulozi "dokonog domacina", izlezavajuci se pred televizijom, grickajuci cips i ispijajuci pivo.

/Izvor: medijaklub/